Sagalino

Blog · Zapis 2 · Što je bilo prije

Korijenska djeca, igre koje sam sam napravio i scenariji

Priče i igre zaokupljale su me davno prije nego što je postojao Sagalino.

Objavljeno

Igre koje sam sam napravio

Kao dijete puno sam radije sâm pravio igre nego što sam kupovao gotove, najviše društvene igre. Jednu još imam, vlastitu verziju Monopolija. Imao sam otprilike jedanaest godina.

Ručno nacrtana društvena igra
Moj vlastiti Monopoly, s otprilike jedanaest godina.

Zapravo nikad nisam prestao. Sve do kasnih tridesetih stalno sam gradio društvene igre, neke prilično zahtjevne.

Mord im Dorf

Kao tinejdžer sam onda programirao, u Profanu i Basicu. Moja prva prava igra zvala se „Mord im Dorf“ („Ubojstvo u selu“), krimić u kojem je trebalo otkriti tko je to učinio. Stala je na disketu od 3,5 inča.

Diskete nažalost više nemam, to me i danas žalosti.

Korijenska djeca

U mojoj obitelji postoji knjiga iz 1906.: „Etwas von den Wurzelkindern“ („Nešto o korijenskoj djeci“), koju je napisala i oslikala Sibylle. Bila je redovnica i slikarica i sama nije imala djece. Za mene je ona moja prateta.

Naslovnica stare knjige: Etwas von den Wurzelkindern
„Etwas von den Wurzelkindern“, 1906.

Knjiga nije posve nepoznata, osobito među starijom generacijom. Korijenska djeca zimu spavaju pod zemljom, u proljeće ih budi Majka Zemlja i onda izlaze van. Kupio sam je i kao odrastao čovjek.

Uvijek me impresioniralo da knjiga može biti stara preko sto godina, a da u njoj djeca i dalje uživaju. I zato mi je u Sagalinu tiskana knjiga tako važna.

Mnogo godina u filmu

Kino me zanimalo još kao tinejdžera. S prijateljima sam snimio mnogo kratkih filmova, vlastitom ili posuđenom kamerom, i zapravo sam sudjelovao u svemu što ima veze s filmom.

Kasnije sam pet godina radio u Parizu, u jednoj od najvećih tvrtki koje financiraju i produciraju kino filmove. Ondje sam se uglavnom bavio analizom scenarija, dakle pitanjem koliko je scenarij jak i koliko je dobar cijeli paket oko njega. U to sam vrijeme pročitao i ocijenio jako mnogo scenarija.

Pritom se prilično precizno nauči što priči treba da bi nosila. To vrijedi za kino film jednako kao za dječju knjigu i dosta toga od toga nalazi se u pričama Sagalina.

U sljedećem zapisu pišem o ljetu 2026. i o Bagger Wuffu.

Dalje: Kreće se: Bagger Wuff i početak