Blog · Zapis 1 · 2024. i 2025.
Kako je počelo
Kako sam se na roditeljskom dopustu opet ozbiljno prihvatio programiranja i zašto su prvi pokušaji s dječjom knjigom završili u ladici.
Objavljeno
- 2022.Opet počinjem programirati, u malom.
- Ožujak 2024.Rađa mi se sin.
- 2024.Roditeljski dopust. Opet ozbiljno programiram i ideja mi dolazi prvi put.
- Sij. 2025.Prvi prototip dječje knjige.
- Travanj 2025.Drugi pokušaj. Već se zove SagaLino.
- Pros. 2025.Medvjedić s naočalama gotovo posvuda izgleda isto.
- Ljeto 2026.Bagger Wuff.
2022.: opet malo koda
Godine 2022. opet sam počeo programirati, za početak u malom. Nekoliko alata za posao, nekoliko skripti. Uz alate s umjetnom inteligencijom išlo je odjednom puno brže nego prije i opet sam u tome stvarno uživao.
2024.: roditeljski dopust
U ožujku 2024. rodio mi se sin i bio sam na roditeljskom dopustu. Dio toga smo proveli u Francuskoj.
U to sam se vrijeme stvarno prihvatio programiranja, gotovo svaki dan. I tada mi je prvi put pala na pamet ideja iz koje je kasnije nastao Sagalino.
Programirao sam uglavnom dok je mali spavao. Ponekad i dok nije spavao.
Prvo što sam sagradio
Moj prvi projekt bio je baby monitor. Iznad kreveta visjela je kamera, a umjetna inteligencija svakih bi nekoliko sekundi pogledala sliku i zapisala kako moj sin trenutno leži. Tamo bi onda stajalo, na primjer, „The baby is positioned on its back“, s točnim vremenom. Nazvao sam ga „Baby Roll Live“.
Nitko to nije trebao, ležao je tri metra od mene. Ali prvi put sam sâm sagradio nešto sa slikovnom umjetnom inteligencijom i radilo je već prve večeri.
Pritom sam primijetio koliko dobro umjetna inteligencija može čitati slike. Nakon toga htio sam saznati može li slike i slikati, i to takve u kojima se dijete prepoznaje. Ubrzo nakon toga počeo sam za istim kuhinjskim stolom raditi dječju knjigu.
Siječanj 2025.: KidsBook Creator
Najstarija verzija koju još imam je od 3. siječnja 2025. Tada smo već bili opet u Hamburgu. Zvala se „KidsBook Creator“, bila je potpuno na engleskom i imala je četiri koraka: lik, priča, scene, pregled. Priču je pisao tekstualni model, a slike DALL·E 3.
Upute za umjetnu inteligenciju stalno sam prepravljao. U jednoj piše „maintaining exact same character design“. Rijetko ih se držala.
Priče su već bile prilično dobre. S likovima na slikama dugo se nisam snalazio: lik je na svakoj stranici izgledao drukčije. Čas je dijete imalo crvenu kosu, čas smeđu, a jakna je svaki put bila druge boje.
Travanj 2025.: drugi pokušaj
U travnju sam pokušao ponovno, ovaj put kao prava web-aplikacija na njemačkom. Već se zvala SagaLino i imala je dvanaest koraka, od naslova do gotove knjige.
Već je izgledalo kao knjiga, ali ovakvu ne bih nikome dao tiskati. Dječja knjiga iz Sagalina živi od toga da dijete na svakoj stranici prepozna likove ili sebe. Ako netko na petoj stranici odjednom izgleda drukčije, djeca to odmah primijete.
Prosinac 2025.: medvjedić s naočalama
Preko Božića ponovno sam izvukao staru stranicu i potpuno je preuredio. Tako su nastale dvije probne knjige o malom medvjediću koji uči koristiti nošu. Prvi put lik je gotovo posvuda izgledao isto.
Zapravo sam tu mogao nastaviti. Ali bila je to naša prva zima s vrtićem. Sin je donosio svaku infekciju iz vrtića, ja sam ih sve pokupio i prilično dugo ležao u krevetu. Projekt je opet završio u ladici. Povremeno sam isprobao novi model za slike pa je ladicu opet zatvorio.
U sljedećem zapisu pišem o tome zašto me dječje knjige uopće toliko zaokupljaju. Kako se ladica u ljeto 2026. konačno otvorila, dolazi u zapisu nakon njega.
Dalje: Korijenska djeca, igre koje sam sam napravio i scenariji