Stigla je knjiga „traži i pronađi“

Kao dijete sam satima tražio po takvim knjigama. Najviše sam volio tržnicu i seosko imanje. Pri svakom listanju nađe se nešto novo.

Sada se u takvoj knjizi može tražiti sebe, ili baku, ili vlastitog psa, negdje među mnogo drugih ljudi.

Od 30. listopada postoji knjiga „traži i pronađi“. Likovi se stvaraju kao kod slikovnice. To može biti vlastito dijete, obitelj, prijatelji, ali i izmišljeno biće ili plišana igračka. Zatim se biraju mjesta i na svakoj dvostranici likovi su negdje skriveni.

Za likove se mogu učitati fotografije, a za mjesta također. Na primjer s igrališta iza ugla ili iz kuće za odmor s prošlog ljetovanja. Onda se u knjizi opet traži vlastiti odmor i u njoj je cijela obitelj. Mislim da je to stvarno lijep poklon i svi za stolom se zabavljaju, mali jednako kao djed.

Podcijenio sam koliko je to teško. U slikovnici je lik uglavnom velik. U knjizi „traži i pronađi“ sićušan je, zaglavljen među mnogo drugih ljudi i ipak mora izgledati jednako na svakoj dvostranici.

Tome se pridružuje skrivanje. Umjetna inteligencija za slike ne naslika uvijek lik točno na mjestu na kojem ga želimo. A tko u knjizi dodirne „Pokaži mi djeda“, želi vidjeti upravo djeda. Za to sam proveo mnogo večeri.

Osim toga, ovakva je dvostranica za tisak ogromna. Treba joj višestruko više točaka nego običnoj stranici knjige, kako bi i sićušni likovi na rubu bili oštri. To troši mnogo računalnog vremena. Zato slikanje cijele knjige „traži i pronađi“ traje znatno dulje nego slikovnice, a svaka se stranica nakon toga još jednom provjerava.

Još nisam gotov. Likovi bi trebali postati još sličniji fotografiji i na jednu stranicu treba stati više likova. Uz prvu knjigu „traži i pronađi“ stigla je odmah i prva želja: jedna je obitelj htjela da se doista svi mogu naći na svakoj stranici. To sada ide.

Većinu radim navečer, kad moj sin spava, često do kasno u noć. Onda gledam dvostranice i sâm tražim.